Translate

25. 3. 2017.

Zagreb


Ne poznajem Zagreb od ranije, kada smo bili u istoj državi, pa zato i ne mogu da poredim Zagreb nekad i sad. Iako se u Zagreb iz Beograda stiže za manje od četiri sata automobilom, većinu evropskih prestonica sam upoznala pre Zagreba. Ali od glavnih gradova nekadašnjih jugoslovenskih republika, jedino sam pre Zagreba bila u Ljubljani, naravno ne računajući Beograd, koji je moj po rođenju i opredeljenju :).

Prvi put sam u Zagrebu boravila u maju 2015. godine, na jednoj konferenciji, a zatim sam u Zagrebu bila još dva puta, mesec dana kasnije i nakon godinu dana, u aprilu 2016. Sva tri puta povod je bio posao ali sam našla vremena i za upoznavanje grada, koji mi se već na prvi pogled svideo.

Pošto sam poslednja dva puta bila smeštena u strogom centru grada, u hotelu Dubrovnik, koji se nalazi na trgu Bana Jelačića, to mi je bila početna tačka za šetnju gradom. Na ovom trgu se uvek nešto dešava: sajmovi, koncerti, protesti... a u svakom slučaju je često mesto sastajanja meštana i turista. Tuda prolaze plavi tramvaji, za koje sam čula da su jedan od prepoznatljivih simbola Zagreba. U okolini trga Bana Jelačića postoji mnogo butika i raznih drugih prodavnica poznatih hrvatskih i evropskih brendova. Od svega sam se najviše obradovala velikoj prodavnici Krašovih slatkiša :).

Zagreb je nastao iz Gornjeg grada, u kojem se danas nalaze najvažnije državne institucije Republike Hrvatske. Koga mrzi da se penje stepenicama, do Gornjeg grada može stići liftom. Pogled sa zidina na Zagreb je fenomenalan! Centralni trg u Gornjem gradu je trg svetog Marka, baš kao u Veneciji, ali osim naziva druge sličnosti nisam primetila :). Markovim trgom dominira crkva svetog Marka, koja je jedna od najstarijih građevina u Zagrebu. Na njoj je najupečatljiviji krov sa grbovima Zagreba i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Na istom trgu se nalaze Banski dvori sa sedištem hrvatske vlade, Saborska palata, koja predstavlja sedište Hrvatskog sabora, kao i nekoliko drugih važnih državnih institucija i muzeja.

U Zagrebu ima mnogo interesantnih muzeja, poput Tehničkog, Sportskog i Lovačkog muzeja, kao i Muzeja naivne umetnosti, Muzeja iluzija i muzeja posvećenog proslavljenom i tragično prerano nastradalom košarkašu Draženu Petroviću. Svaki od ovih muzeja je značajan i zanimljiv, ali mi je ipak najviše privukao pažnju autentični Muzej prekinutih veza u kojem su izloženi predmeti koje su ostavljali bivši parovi, od kojih svaki ima neko specifično emotivno značenje.

Zagrepčani, kao i Beograđani, vole da provode vreme u gradskim kafićima, pa onda ne čudi što i u Zagrebu ima mnogo lepih kafića. Postoji jedan detalj po kojem se razlikuju od beogradskih kafića, a to je što većina zagrebačkih ne prima kartice, već samo keš, pa onda morate biti pripremljeni i razmeniti novac u hrvatske kune.

Iz Zagreba nosim samo pozitivne utiske. I moji domaćini i ljudi koje sam sretala u prolazu, bili su prijatni i gostoljubivi. U Zagrebu sam svaki put imala osećaj kao da sam kod kuće, a to je verovatno i najbolji osećaj koji možete da imate u mestu koje tek upoznajete.

Нема коментара:

Постави коментар